Mi, ljudi smo neupućeni i prihvaćamo tuđe ideje zarade, umjesto da budemo hodajuće reklame i time zarađujemo.

 

Plakati, koje vidite na ulici, njihove cijene se kreću, ovisno o veličini i osvijetljenosti, od 845 kuna do 1580 kuna za četrnaest dana prikazivanja.

 

Cijene telektesta se kreću od 800kuna do 6000 kuna.

 

Cijene reklama na radiju :

po sekundama (do 5,do 10, 15, 20, 30, 40, 50, 60)

od 57 do 960 kuna.

 

po minuti (5, 10, 15, 30, 60)

od 850 do 6000 kuna.

 

po satu (1, 2)

od 3,100 do 9,600 kuna.

Ovisi i o satu emitiranja.

 

Cijene reklama na televiziji :

po jednoj sekundi

od 150 do 2,400 kuna

Ovisi i o vremenu i mjestu emitiranja.

 

Taxi služba :

 

Cijene reklame se kreću od1990 kuna, pa do 3490 kuna,

za dva ili šest mjeseci, cijeli auto, pola ili samo vrata.

 

A šta mi radimo, ništa. Mi kupujemo po par lipa vrećice u trgovinama i kupujemo odjeću, stvari s imenom po visokim cijenama da ih reklamiramo.

 

Kada uđeš u kvalitetan restoran, hotel i naručiš običnu kavu,

ona te košta oko 20 kuna.

Zato jer tom cijenom plaćaš tepih, mramorni pod koji zaprljaš, mjesto za šankom ili stolom za četvero ljudi, vrijeme provedeno za stolom, muziku koju puštaju i trud `ljubaznih` ljudi da ugodno popiješ dva gutlja crne kave.

 

Otišao sam u servis s autom. Popravili su ga i oblijepili sa svih strana njihovim reklamama, promijenili su držače tablica gdje je napisano ime dućana….

Pošizio sam, ali se nisam stigao, zbog previše posla, žaliti, a hoću.

Zašto Mi ne bi prodavali prostor na autu ili vrećici koju nosimo…

Sjetio sam se jednog filma u kojem jedna glumica,

pod stresom dolazi do jednog bračnog para

kod njih doma.

Udobno se smjestila u trosjed presvučen crvenom

kožom i počeli neobavezan razgovor,

da se opusti i uživa u ugodnoj atmosferi.

Soba je bila zatamnjena, osvijetljena

crvenom slabom žaruljom,

a linija je u pozadini proizvodila

ugodne, tihe zvukove šireći se prostorijom.

Popila je halucinogenu tabletu i povukla se u sobu.

Legla je u udoban krevet svilom presvučenu

i utonula u san.

Probudila se nakon par sati, svježa, naspavana i spremna

na životnu borbu punu stresa i nervoze.

Kraljevski tretman

 

Pomoć, kao da mi je stigla u pravi tren,

kad sam izgubio nadu i dobru prijateljicu

koja se okrenula protiv mene i izdajnički mi zabila

oštar hladan metal premazan zmijskim otrovom,

dobio sam mail s brojem telefona.

Nakon par dana sam smogao hrabrosti i plašljivim glasom

razgovarao s ženskom osobom divnog, toplog glasa.

 

U subotu sam u 18h bio naručen kod nje.

Na vrijeme sam stigao, iako sam bio umoran i biciklom sam krenuo

u zadnji čas.

Nakon kratkog razgovora, smjestio sam se u udobnu fotelju,

pokrila me s dva sloja ugodne, mekane, tople, tanke deke

i masirala mi glavu. Super sam se osjećao.

Osjećao sam ugodnu toplinu kako prolazi kroz mene.

Prestala mi masirati glavu i zadržala ruke na glavi.

Ubrzo sam utonuo u san, možda prebrzo, primijetila je.

Tijekom seanse me je pokrivala s par sloja deka.

Bilo mi je toplo, ali ne prevruće, taman za mene.

 

Nekoliko sam se puta budio i tonuo u san.

Za to vrijeme sam čuo auto, zvuk gume kako se kotrlja po cesti,

vjetar kako trese grane i raznosi suho lišće,

škripanje drvenih stepenica u susjednoj kući,

kap kiše koja udara o asfalt…

 

Četiri sata uživanja proletjelo je brzo, možda prebrzo.

Polako me budila i ponudila toplom gustom juhom.

Odveli su me doma u toplom autu i dogovorili

tretman za sljedeći put.

Gledam reklame za izbore

i svi nude baš ono što nam treba

da nam život bude bolji, slađi, svima i ne samo njima,

a šta je sa ljudima oštećenog sluha koji ne čitaju, ili

slabo čitaju novine i ne znaju šta sve nude,

jer u reklamama nema ljudi što znadu jezik gluhih

i nema titlova da ljudi mogu čitati.

 

Na poslu rade tri osobe oštećenog sluha,

a ja znam jezik gluhih i ne zanima me tko sve i

koliko nudi, jer svi isto nude ali drugačije zapakirano,

i ja im trebam reći tko je bolji, a tko lošiji, a baš i ne pratim izbore,

samo glasam za manjinu, jer glas trebam dati.

 

Prošlo je dosta dana od napada oštrim, hladnim

metalom premazanim zmijskim otrovom…

Utjehu nisam nalazio u alkoholu,

već sam ju pronašao u radu.

 

Radio sam i po deset sati da zaboravim na tugu.

Najgore je bilo kada sam kući došao,

i kada tugu sam osjetio.

 

I kada sam u tuzi i suzama zaspao u fotelji

gledajući film, probudila me toplina,

topla zraka svjetlosti, pokušavala

je prodrijeti do mojeg

slomljenog srca.

 

I ja sam se nasmiješio, bio sam sretan na trenutak,

trenutak, kao vječnost mi je bila.

 

Na poslu sam se smiješio, bio sam veseo…

živ sam… pobijedio sam otrov…

rana mi se polako oporavlja…

 

Danas se javila poznanica,

poziva me u Sisak u nedjelju,

svakako ću poći.

Uzmi me dobri duše

Volim jačinu tvoga vjetra osjetiti na sebi,

dok vijori kosa moja,

Volim nježnost kiše koja me miluje,

dok me njeni zvuci smiruju,

Volim snagu munje,

dok obasjava noćno nebo.

Uzmi me k sebi, da osjetim sigurnost,

da osjetim toplinu doma tvoga,

jer ne mogu, ne mogu više nositi teret

ovog svijeta, nitko mi ne pomaže podignuti me kad padnem,

dati vodu da ugasim žeđ i kruha da ne budem gladan,

Previše sam dobar za ovaj svijet, nitko me ne razumije,

ne poštuje,

ne cijeni moje znanje i snagu,

Uzmi me, uzmi…

Najbogatiji Srbin Miroslav Mišković planira kupiti polovicu zemljišta od 100,000 kvadrata u Heinzelovoj ulici. Mišković je vlasnik poduzeća Delta i uvršten je na Forbesovu listu najbogatijih ljudi na svijetu. U Gradu su potvrdili da se o tome pregovara i najavili brzu prodaju, jer Grad ima obaveze prema Gredelju. Bandić je opovrgao da je u pregovore bila uključena i zgrada Zagrepčanke, odnosno rekao je da se Ljubičić tom idejom možda i pohvalio, ali da je njega to skoro koštalo glave. Iako ne u ovom krugu Miškoviću, Zagrepčanka će ići u prodaju, najavio je Bandić............


Kada se već sve prodaje, zašto se ne bi prodala cijela Hrvatska... Pola otoka je vec prodana, stranci lakše kupe vikendice od nas, hrvata, kad sve papire sakupimo i izgradimo vikendicu, dođe opomena, jer nismo dali plavu kuvertu i sruše nam legalno kuću, uzmu zemlju i naprave veletržnicu, naravno u stranom vlasništvu.

Otvaram aukciju.
Početna cijena Hrvatske je dva milijuna eura.
Tko da više, njegovo je zemljište, a nas slobodno zatvorite u HAAG jer smo Mi započeli rat u svojoj zemlji
i poklali i hrvate, srbe, bosance i ostali narod u bivšoj jugoslaviji.

SREĆA…

Što je sreća i gdje je trebam potražiti…

Kako da dođem do nje i jeli mi treba pozivnica…

Koliko košta pozivnica i jeli rezervirana za bogate i slavne…

Ima li za nas, jadnike nade u bolje sutra,

ili je i nada rasprodana, rezervirana

za ljepši sloj ljudi…

Ja stvarno nemam sreće u životu. Svaki put kada se želim uklopiti,

da me vide i prihvate mene kakva jesam,

kad mi je najteže, da me tješe

i daju mi poticaj za životom, osjetim udarac u leđa,

osjetim kako me oštar, hladan metal,

namazan zmijskim otrovom probada i pogađa ravno u srce,

da, ako preživim oštar metal, da me

otrov sporo muči tako dugo dok ne izgubim

volju za životom.

…………

kao da mi na čelu piše da me se treba iskoristiti,

poniziti, zgaziti i pregaziti…

…………

možda trebam naučiti letjeti kao male ptice.

Roditelji ih gurnu i ako polete, dobro je,

a ako ne, zaustavi ih tvrda oštra zemlja,

i odu u zaborav,

kao da nisu postojali…

…………

Najviše me boli što obitelj i meni najbliži

drže nož i ruci…

Kandidat za predsjednika Slovenije Zmago Jelinčič je tijekom sučeljavanja s Mitjom Gasparijem, bivšim guvernerom slovenske središnje banke, zaključio kako je pravi trenutak da se Hrvati pogledaju u ogledalo i shvate da su stoka. Također je istaknuo kako Hrvatska nije postojala do kraja Drugog svjetskog rata i da je Istra pripadala Sloveniji, te je ponovio svoje stalne optužbe o hrvatskom svrstavanju na stranu Hitlera i provedbi nacističke politike. Prema njegovom mišljenju, Jadransko more je pripadalo Jugoslaviji, a ne samo Hrvatskoj.



Nije mi jasno, zašto nas sustavno pljuju i gaze....